Registriraj se i postavi svoju sliku
Listopad 31, 2014, 17:57:00 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti: Dragi posjetitelji, ako se želite REGISTRIRATI na Forum pošaljite vašu poruku na E-mail: admin@likaworld.net
 
   Forum   Pomoć Traži Kalendar Članovi Prijava Registracija  
 Str: [1]   Dolje
  Ispis  
Autor Tema: Plemstvo Gacke, Like i Krbave -Enver Ljubović  (Posjeta: 5755 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Krznaric
Administrator
*
Offline Offline

Postova: 312


Gazda foruma


WWW
« : Listopad 16, 2008, 19:36:45 »

Uz dozvolu g. Envera Ljubovića, objavljujemo
Autor: Enver Ljubović prof.

Obrada i prilagodba za LikaWorld: Milan Krznarić

-dio iz održanog govora g. Ljubovića sa skupa u Senju.

PLEMSTVO GACKE, LIKE I KRBAVE ("LIČKO PLEMSTVO")

            Najstariji spomen Like nalazi se u djelu bizantskog cara Konstantina VII Porfirogeneta» De administrando imperio» Ili « O upravljanju carstvom» iz 10. st. gdje se spominju župe Gacka, Krbava i Lika. Po svoj prilici na prostoru župe Gacke djelovao je i hrvatski knez Borna, pa bi se moglo reči da je na ovom prostoru bilo i najstarije središte hrvatske države-kneževine. Liku spominje i hrvatski kralj Petar Krešimir IV. koji « ličku župu» godine 1071. dodjeljuje rapskom biskupu. U dokumentu sporazuma « Pacta Conventa» od 12 hrvatskih plemena 8 je bilo podrijetlom s ovoga područja, što nam govori o  postojanju  mnogih plemićkih kurija na ovom starom hrvatskom  prostoru.
        U starom hrvatskom pravnom i društvenom uređenju postojalo je rodovsko i feudalno plemstvo. Rodovskom  plemstvu su pripadali članovi nekog od 12 poznatih hrvatskih plemena zapisanih u tekstu sporazuma « Pacta Conventa» iz 1102. godine, a feudalnom plemstvu su pripdali plemići čiju zemlju su obrađivali zavisni seljaci.
          Kao i u drugim  dijelovima Hrvatske tako  je i  u Lici   plemstvo proizašlo iz narodnog plemstva i onog feudalnog koje se počelo stvarati  nakon 1102. godine,  kada je Kraljevina Hrvatska stupila u ugovorni savez s Kraljevinom Ugarskom. 
         U Kolomanovim darovnicama treba, dakako, tražiti početak postanka hrvatskog plemstva, a nikako u doseljenju (Miho Barada, Postanak hrvatskog plemstva, Čsopis za hrvatsku povijest, knjiga 1, svezak 3, Zageb, 1943., str. 215.).  U vrijeme narodne dinastije u cijeloj Hrvatskoj gotovo da nije ni bilo plemstva. Ličko praplemstvo nije propalo nego se u početnim fazama feudalizma prilagodilo novonastalim prilikama i okolnostima.
        Stanovnici ličkih gradova imali su veći društveni položaj nego feudalni podanici, pa tako ličko žiteljstvo srednjovjekovni izvori često  spominju pod nazivom jobagioni, tj. oni  koji su imali prava plemića te su  se mnogi među njima  domogli plemićkog statusa (Mirko Marković, Ličani kroz prošlost, naklada Jesnski _Turk, Zagreb, 2001., str. 31.-32.). 
          Ličko plemstvo  je nastalo iz vremena starohrvatske društvene hijerarhije i društvenog raslojavanja. Veoma važan nositelj nacionalnog identiteta u cijelom  Hrvatskom kraljevstvu bila je srodnička povezanost stanovništva, a to se sadržava u pojmu « plemići dvanaest  plemena Kraljevstva Hrvatskog ( nobiles duodecim generationum regni Croatiae). To rodbinsko povezivanje bilo je bez sumnje simbo etničkog identiteta i «nacionalne svijesti» (Ivo Rendić Miočević, Oživjela Hrvatska ( problemski  priručnik hrvatske povijesti u 16., 17. i 18. st, Školska knjiga, Zagreb, 2004., str.40.).
        Nakon 1102 godine lički plemići postojali su  kraljevskim imenovanjem,   a ne prema rodoslovnom naslijeđu. Ovdje  se mijenjaju prilike pa je umjesto narodnog plemstva nastalo feudalno plemstvo koje je potvrđivao sam kralj (Vjekoslav Klaić, Hrvatska plemna od 12. do 16. st., Rad 130, Zagreb 1897., str.14.-16. i Vjekoslav Klaić, Rodoslovlje krbavskih knezova od plemena Gusić, JAZU, Rad 134., Zagreb, 1898., str.190.-214.).
         Srednjovjekovne isprave od 12. do 14. st. spominju mnoga hrvatska lička plemena kao i područja na kojem su obitavali ( Čudomirići, Karinjani-Lapčani, Gusići, Kurjakovići od roda Gusića, Čačkoviči,  Poletčići, Mogorovići, Jamometi, Tugomirići, Lačničići, Hreljac-Petričevići, Izačići,  Kobasići, Krčelići, Hržići i Batrakovići.   
           Dakako,  najnačajnije mjesto među ličkim plemstvom u srednjem vijeku pripada krbavskim knezovima Gusićima,  iz čijeg roda je bio i Pavao Gusić jedan od dvanaest predstavnika hrvatskog plemstva koji su sudjelovali 1102. godine pri izboru Kolomana za hrvatsko-ugarskog kralja. Barunska grana Gusića podijelila se  u 18. st. u dvije grane obitelji, a plemenu Gusića pripadali su knezovi Izačići i Krčelići (Mirko Marković, Ličani kroz  prošlost, Naklada Jesenski-Turk, Zagreb, 2001., str. 55.).  Novijih feudalnih posjednika u Lici nije bilo mnogo, ali su u 14. st. u svome  vlasništvu imali gotovo cijelu Liku (Mirko Marković,  nav. dj.,  str. 35.).
       Od 13. do 15. st. imamo tri vrste plemstva: plemstvo 12 hrvatskih  plemena, donacionalno plemstvo (vlastela) i ono plemensko plemstvo tzv. didiće (Miho Barada, Postanak hrvatskog plemstva, Časopis za hrvatsku povijest, knjiga 1, svezak 3, Zagreb, 1943., str.218.).
          U 15. st.   u  Lici kao i u drugim kontinentalnim dijelovima Hrvatske javlja se   armalno plemstvo koje umjesto plemićkog dobra dobiva od vladara, ponajviše kralja ili cara plemićki list s grbovnicom. O plemenitih ljudi gradokmetskog podrijetla oko 1510.godine u Lici je bilo 45 naselja s oko 500  kuća s oko 2000 stanovnnika (Stjepan Pavičić, S eobe i naselja u Lici, Zbornik za narodni život i običaje, knjiga 41, JAZU, Zagreb,1962.,str.41.).  Od 15. st. ostaje u Lici i cijeloj  samo armalno plemstvo koje dobiva nov naslove kao npr. naslove grofa i baruna, pa tako Draškovići postaju grofovi, a Gusići baruni.
        Mnogi su lički plemići dobili plemstvo i grb u 15. st , a o ćemu svjedoči i Korjenić-Neorićev grbovnik iz 1595.,  kao npr. Rubčići-Rupčići, Orlovčići, Vladimirovići (Rukavine),  Vukovići, Kovačići. Vilići, Novakovići, Bačići, Bosnići,  Rajkovići, Mrgetić, Grubišići, Križići i drugi (Enver Ljubović, Grbovi plemstva Like, Gacke Krbave, Megrad, Zagreb, 2003., st.42.).
        Prije nego što su  je Osmanlije pokorili,   Lika je bila dobro naseljena s mnogo plemićkih kurija, a    mnogi plemići  su se odselili u sigurnije krajeve Hrvatske ili izvan Hrvatske.
       Oslobođenjem Like krajem 17. st. Lika je naseljena novim stanovništvom ( Bunjevci, Gorani, pravoslavni, Primorci). Godine 1714. Lika postaje dio Vojne krajine, a 1746.  nastaje novo uređenje Vojne krajine,   te  Lika biva proglašena carskom zemljom s obvezom muškaraca da kao carski podanici služe vojsku.  Posebice je bilo zanimljivo razdoblje od 1750. do     1848. godine  u kojem nastaje lički časnik, a krajiško društvo ostaje i dalje društvo privilegiranih statusa.Od 18. st. u novonastalim društvenim i političkim prilikama plemićki naslovi su se dobivali dodjelom pojedinih vrsta odlikovanja, napose onih vojničkih.
           Područje u kome su se Ličani posebice istaknuli bilo je vojništvo, pa ni jedan  kraj u Hrvatskoj nije dao toliko generala i podmaršala austrijske vojske te i drugih visokih časnika.
     U novonastalim društvenim i političkim  prilikama,  u vrijeme austrijske carice  Marije Terezije  koja je ustanovila 1755. godine odličje Red Marije Terezije  i njezinih nasljednika   plemićki naslovi su se dobivali dodjelom pojedinih vrsta odlikovanja, napose onih vojničkih( Red Sv. Stjepana, Red Željezne krune i Leopoldov red). Sva ova odlikovanja nosila su pravo na uvrštenje u plemićki stalež i pravom na grb (Enver Ljubović, nav. dj., str. 42.).   Tako je npr. odličje carskog viteza nosilo dobivanje nasljednog plemstva, a plemićka diploma koju je dodjeljivao vladar postojala je punovažna tek kada je obznanjena i prihvaćena na sjednici Hrvatskog državnog sabora.  Plemstvo u vrijeme Habsburgovaca  imalo je plemićke naslove: knez, grof, barun. vitez i plemić, a lički plemići su uglavnom nosili naslove grofa, baruna,  viteza i plemića dok kneževski naslov nitko s ovih prostora nije nosio. Mnogi  lički časnici nosili su nova odlikovanja  bez obzira na vjeru i podrijetlo, a 1757. godine ozakonjeno je pravo «zaslužni  časnik»,  koji su bili neplemićkog podrijetla,  da poslije 30 godina  vojne službe mogu steči nasljedno plemstvo (Drago Roksandić, sv.I, sr. 46.i 47.).
         Plemićki stalež  su stekle poznate starješinske (časničke) obitelji koje su stoljećima pripadale krajiškom gornjem sloju, a mnogi su dospjeli do neposredne blizine habsburških careva i nadvojvoda.
         Plemićki stalež stekle su  poznate časničke obitelji  zbog revnosti u izvršavanju vojničkih dužnosti, kao npr. Oreškovići, Tomičići, Čanići, Jurjevići,   Vrkljani, Došeni, Jovanovići, Filipovići,   Vučetići, Devčići,  Kneževići, Holjevci, Vukovići, Kolakovići, Rastići, Budisavljevići,  Drakulići, Vukasovići, Vučetići,  Mesići, Sertići, Jurkovići, Tomljenovići,  Rukavine i drugi (Dragutin Pavličvić, O pučanstvu Krbave, Like i Gacke s posebnim osvrtom na Bunjevce, Krbavska bitka i njezine posljedice (katlog Znanstvenog skupa),  Hrvatska matica iseljenika i Zavod za hrvatsku  povijest Filozofskog fakulteta, Zagreb, 1997, str.219.-220).
        Tako se u Lici  formira vojničko plemstvo koje je imalo zadaću da  brani prostor Vojne krajine,  koji je često bio ugrožen upadom Osmanlija s područja Bosne i Hercegovine.
     Zato je i ta realnost ratničkog načina života koji je dominirao svakodnevicom ličkog čovjeka vidljiva u grbovima svih ličkih plemića-časnika koji su dobili plemstvo i grb od vladara za vojničke zasluge. Često različitim simbolima u grbu prepoznajemo njegova nositelja, a svojim stilskim osobinama i likovima  predstavljaju vrijeme i sredinu gdje su nastali i kada su nastali.
          Grbovno znakovlje Like je agresivnije od nekih drugih dijelova Hrvatske zbog stalne obrane vlastitog ognjišta i državnih granica  na prostoru cijele Vojne krajine uz granicu s Bosm i Hercegovinom. Primarna i osnovna funkcija svakog grba je da adekvatno i trajno identificira pojedinca, obitelj ili društvene grupe (Dubravka Peić Čaldarović, Grbovi hrvatskog plemstva-činjenice kulturnog naslijeđa i identiteta, Povijesni prilozi, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2006., str. 88.).
      Grbovi vojničkog plemstva u Lici uglavnom obiluju likovima različitog oružja, obrambenim zidinama i kulama,  tipičnim životinjskim i ljudskim likovima oboružanim sabljama ili mačevima u borbenom stavu, a  najizrazitiji i najznakovitiji lik u spomenutim grbovima je lik odsjećene glave Osmanlije s brkovima koja je nabodena na sablju. Ovaj heraldički lik nalazi se samo u grbovima ličkih časničkih obitelji i nigdje drugdje u Hrvatskoj.
          Sablja kao heraldički simbol u grbovima zapadnoeuropske  i srednjoeuropske heraldike ne postoji. Sablju krivošiju uvijek zamjenjuje ravni mač pa je sablja, dakle tipičan hrvatski, odnosno uskočki heraldički simbol (Enver Ljubović, nav. dj str. 44).
  Osim oružja u grbovima je zastupljen različit životinjski svijet, ponajviše lav i orao, te su  ovi životinjski likovi najčešći i najomiljeniji likovi u ličkoj heraldici.     Od mitoloških bića zastupljen je jednorog, grifon (orolav) koji je ovdje došao utjecajem srednjoeuropske heraldike, te triton i zmaj.
     U grbovima ličkih plemića čest motiv su i nebeske pojave, kao. npr. zvijezda, polumjesec, trobrijeg i rijeka pa nekoliko grbova obiluje spomenutim likovima (Likovi nebeskih pojava bili su dosta omiljeni u vrijee Hrvatskog narodnog preporoda po ugledu na «ilirski grb» ili  tzv. ljeljivu, a to je bilo vrijeme širenja nacionalnih ideja, a posebice afirmacijei hrvatskog njiževnog  jezika i kulture uopće.).
   Od biljnog svijeta  u heraldici ličkoga plemstva zastupljeni su kao heraldički motivi: ljiljani, ruže, tulipani. krošnje stabla ili grane, snop žita i vinova loza.
   Svi plemićki grbovi  koji se danas zajedno s grbovnicama nalaze u arhivima, muzejima, knjižnicama i privatnim zbirkama potomaka plemićkih obitelji pružaju dragocjene podatke za proučavanje vremena i prilika u kojima su nastali te su heraldički spomenici  ponekad i jedini povijesni izvori o osobama na  koje se odnose.
           Upravo zbog toga heraldika ili grboslovlje u posljednjih  nekoliko godina dobila je izuzetno veliko značenje jer dakako, danas mnogi istražuju svoje korijene i traže biljege svoga identiteta i istosti sa samim sobom (Blaženka Ljubović-Enver Ljubović, Grbovi i natpisi na kamenim spomenicima Senja, Senjsko književno ognjište, Senj, 1996., str. 5.).

Predlažem posjetu ovoj stranici:
1. GRBOVNIK Gacke, Like, Krbave, Senja i Vinodola
2. Ličke plemićke obitelji
3. Podaci o autoru Enveru Ljuboviću
Evidentirano

LikaWorld - dokazani simbol kvalitete  Licanin-super!!!
 Str: [1]   Gore
  Ispis  
 
Skoči na:  



Uvijeti korištenja LikaWorld foruma
Pokreće MySQL Pokreće PHP LikaWorld.net | Powered by SMF 1.1.4. © 2005, Simple Machines LLC. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!