Registriraj se i postavi svoju sliku
Kolovoz 21, 2014, 09:12:46 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti: Dragi posjetitelji, ako se želite REGISTRIRATI na Forum pošaljite vašu poruku na E-mail: admin@likaworld.net
 
   Forum   Pomoć Traži Kalendar Članovi Prijava Registracija  
 Str: [1]   Dolje
  Ispis  
Autor Tema: POVIJESNE CESTE  (Posjeta: 15160 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Urednik teme
*
Offline Offline

Postova: 1640


Tko ne čita taj neće znati!


WWW
« : Lipanj 11, 2007, 18:41:12 »

POVIJESNE CESTE


Planinu Velebit premošćuju, i njene sjeverne i južnije točke povezuju, brojne ceste različite starosti, na vrijeme čije gradnje podsjećaju i danas postojeći spomenici. Najznačajnije, već povijesne prometnice na Velebitu su

- dio ceste Karlovac - Senj, poznatija kao Jozefinska cesta
- cesta Gospić - Karlobag, s dvije trase poznate kao Terezijanska i Karolinska cesta
- cesta Sv. Rok - Obrovac.

Ove tri ceste povezuje, osim ljepote planinskog masiva Velebita i vizura koje nude svojem putniku, ime majora Josipa Kajetana Knežića koji ih je sve gradio i osuvremenio!   
Godine 1843., samo dvije godine nakon što je prva željeznica sagrađena u Austriji, Knežić je načinio cjelovit plan izgradnje željezničke pruge od Siska preko Velebita do Senja, s odvojkom za Karlobag.

Major Knežić, vizionar, svojim djelom i sam je postao velebitska legenda!


Od Karoline do Lujzijane

Trasiranje suvremenih kolnih cesta počinje tek u 18. stoljeću, ali samo na gornjoj jadranskoj obali koja je pod austrijskom vlašću. Habsburgovac Karlo VI. (1711.-1740.) u prometnoj je vezi s obalom vidio šansu za razvoj trgovine i ukupnoga gospodarstva. Stoga gradi Karolinu (stara Karolinška cesta, započeta 1726., a završena 1728., koja po njemu dobiva i ime) od Karlovca do Rijeke i Bakra. Isti car izgradio je i prvu usku cestu (za mazgovni promet) preko Velebita, od Karlobaga do Gospića.

U doba Marije Terezije i njenog sina Josipa II. (druga polovica 18. stoljeća), u vrijeme Vojne krajine - počinje gradnja mnogih važnih cesta. Jozefinska cesta (Jozefina), duga 113 kilometara, od Karlovca preko Josipdola i Vratnika na Senj, građena je od 1770. do 1779. Ime dobiva po caru Josipu II. Za kratkotrajne francuske vladavine početkom 19. stoljeća dovršena je Lujzijana, Lujzinska cesta, od Karlovca do Rijeke, inače jedna od najboljih u tadašnjoj Europi. Gradi je inženjer Filip Vukasović s novci i Primorci, kako se sam izrazio. Nazvana je po Bonapartinoj drugoj ženi Mariji Lujizi, kćeri austrijskog cara Franje I.

Cestogradnja se nastavlja i u 19. stoljeću kada je izgrađeno nekoliko planinskih cesta koje su vodile s mora u unutrašnjost. Te ceste, više puta rekonstruirane, postoje i danas. Kasnije, građena je i Terezijanska cesta od Gospića na Karlobag (rekonstruirana za kolni promet). U Hrvatskom primorju izgrađena je priobalna cesta od Karlobaga preko Jablanca, Svetog Jurja, Senja i Novog Vinodolskog do Rijeke. U stručnoj cestograditeljskoj literaturi može se naći mišljenje da su, prema načinu gradnje, te ceste bile prava remek-djela. Izgradnjom Karoline i, kasnije, ceste Zagreb-Karlovac, Zagreb je još 1750. godine dobio cestovnu vezu s morem. Međutim, buđenje cestogradnje tijekom 18. stoljeća nije zahvatilo Dalmaciju. Prilike se mijenjaju tek 1806. dolaskom Napoleonove armije.

Cesta umjesto flote

Vidjeli smo da razlozi zbog kojih Venecija nikad nije htjela opskrbiti dugi obalni pojas istočnog Jadrana solidnim cestama, nisu bili u inače poznatoj škrtosti i štedljivosti njenih duždeva. Ceste, da su postojale, omogućile bi Turcima (i Austrijancima) da im lakše skoče za vrat! Zato su se putovi u Dalmaciji opet počeli graditi tek kada je stigao gospodar koji je prostorom od hrvatske granice, odnosno od Zadra, pa do Boke, morao upravljati i strateški ga nadgledati bez pomoći ratne flote. Da bi u takvim okolnostima vladao Dalmacijom, upravljaču nije preostalo ništa drugo nego da - izgradi dobre ceste.

Nakon što je Bonaparte 1797. godine skinuo s povijesne pozornice Lava sv. Marka, poslije 377 godina mletačkoga gospodstva (i kratkog devetgodišnjeg austrijskog zaposjednuća), u Dalmaciju u prvoj polovici 1806. godine ulaze Francuzi koji aneksijom pripajaju njezinu obalu talijanskom ogranku Imperije sa sjedištem u Milanu. Od 1909. Dalmacija je pak sastavni dio Napoleonove Kraljevine Ilirskih provincija s glavnim gradom Ljubljanom. Kako čitavo to vrijeme Jadranskim morem vlada ruska i engleska flota, eto napokon Carstva kojemu u Dalmaciji trebaju ceste!

Francuzi dolaze

Za svakog koga zanima prva europska modernizacija Dalmacije na svim područjima života, a time i cestogradnje, izvanredno su zanimljivo štivo već spomenuti Memoari Napoleonova maršala Marmonta (objavljeni 1857.), vojnog zapovjednika u Dalmaciji s titulom Vojvode od Dubrovnika, koji je poslije bio i generalni guverner Ilirskih pokrajina. Dijelove njegovih uspomena, na koje ćemo se obilato osloniti u prikazu tog zanimljivog razdoblja naše povijesti, prije dvadesetak godina priredio je, preveo i opskrbio iscrpnim bilješkama vrsni poznavatelj francuskog intermezza u nas, splitski prof. Frano Baras (izdanje Logosa, Split, 1984. godine). Iz te knjige u sljedećim ćemo nastavcima prikazati razdoblje izgradnje Marmontovih cesta, kojima se nakon više od 13 stoljeća u Dalmaciji počeo ponovno uspostavljati sustav rimskih putova, na mnogim mjestima baš njihovim tragom.
U središtu tog sustava, poput nekadašnje Salone, bio je Split iz kojeg se, nakon što su Francuzi za tri godine izgradili najveći dio planiranih prometnica, četirima pravcima kolima moglo stići u tursku Bosnu: preko Palanke Raškovića, preko Bilog Briga, Imotskoga i Opuzena, kao i u sve dalmatinske gradove - Trogir, Šibenik, Zadar, Makarsku, Omiš, Drniš i Sinj i manja mjesta. Velebit je još stajao na putu povezivanja te cestovne mreže u dalmatinskoj Hrvatskoj s onom banskom Hrvatskom i Europom.


Od oko 1730. godine kroz Mrkopalj prolazi Karolinska cesta, a u Brestovoj Dragi nalaze se ostaci potpora za most (stupovi, upornjaci), što je u ono vrijeme bio jedinstven primjer gradnje u svijetu.


Kuća Lončarić je jedna od najstarijih u Skradu i na Lujzinskoj cesti, a predstavlja rijedak dokument građanske kulture u Gorskom kotaru za razdoblje ranog 19. stoljeća. Građena je od 1821. do 1841. godine. Zidana je kao katnica, s obrađenim kamenim dovratnicima i prozorskim otvorima, prvobitno sa poluskošenim krovom, te nadsvođenog podruma.


Lokve se prvi put spominju još daleke 1481. godine, što navodi na pomisao da je to jedno od najstarijih naselja Gorskog kotara. Izgradnjom Lujzinske ceste mjesto se počelo razvijati u prometno središte koje je povezivalo trgovačka središta unutrašnjosti s priobaljem. Kalvarija s kapelicama u Lokvama skladno je uklopljena u krajolik i ima znatnu prostornu vrijednost. Stepenice vode kroz ulaznu kapelicu koja je u samom mjestu, do kapelice - poklonca na vrhu kalvarije. U niši poklonca na vrhu smješteno je drveno raspelo.


Ostaci rimske ceste kod Cvituškog mosta Na putu prema sjeveru, preko Like bile su stacionirane usputne postaje, od kojih je jedna od najvažnijih bila u Lovincu jer su se, upravo ispod brda Cvituša spajale dvije važne rimske ceste, prva (čiji su ostaci pronađeni) iz smjera Burnuma, te druga, iz smjera Rijeke i Senja. Ovom cestom su se spajali i putevi koji su služili za potrebe japoda, a koji su dolazili iz smjera Iadere (Zadar) i Aneone (Nina) preko Lovinca prema unutašnjosti. Oni su vodili preko Maslenice i Alana za Lovinac na čijim je tragovima napravljena i stara cesta preko Velebita. Na brdu Cvituša bila je smještena rimska postaja sa centurijom (postrojba sa 100 vojnika) koja se brinula upravo za ove dvije važne ceste. Ta postaja služila je za odmor i zamjenu zaprege. Ostale usputne postaje na tome putu bile su postaje u Metku, Kvartama i dalje na pravcu Bruvna, Udbine, Korenice. Najvažnija baština iz rimskog vremena upravo su te ceste.


Ogulin
Inschrift: "Ferdinand I. Kaiser des frommen, glücklichen und erhabenen Österreichs der Brücke "Joseph II., von Gottes Gnaden Kaiser des Römischen Reiches" zur Überwindung des Steilen und für eine gegeignete Annäherung und den ganzen Weg. Im Jahre 1836 "







« Zadnja izmjena: Lipanj 11, 2007, 18:43:31 Marica » Evidentirano

"Oprosti tvojim neprijateljima, ali ne zaboravi nikada njihova imena" John F. Kennedy
 Str: [1]   Gore
  Ispis  
 
Skoči na:  



Uvijeti korištenja LikaWorld foruma
Pokreće MySQL Pokreće PHP LikaWorld.net | Powered by SMF 1.1.4. © 2005, Simple Machines LLC. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!